1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4 Morao je proći kroza Samariju. 5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” 8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9 Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” 11 Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” 13 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” 15 Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.” 16 Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.” 17 Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.” 19 Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. 20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.” 21 A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” 25 Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.” 26 Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” 27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?” 28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29 “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” 30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31 Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!” 32 A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.” 33 Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?” 34 Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37 Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.” 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.” 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42 pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.” 43 Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48 Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” 49 Kaže mu kraljevski službenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.” 50 Kaže mu Isus: “Idi, sin tvoj živi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: “Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.” 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: “Sin tvoj živi.” I povjerova on i sav dom njegov. 54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.