1 Elihu nastavi svoju besjedu i reče: 2 “I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, 3 jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. 4 Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. 5 Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. 6 U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' 7 Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, 8 sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? 9 On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' 10 Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, 11 te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 12 Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. 13 TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 14 Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, 15 sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. 16 Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. 17 Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - 18 Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' 19 Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? 20 Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. 21 Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. 22 Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. 23 Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. 24 Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. 25 TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. 26 Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. 27 Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove 28 goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. 29 Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? 30 Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. 31 Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. 32 Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' 33 Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! 34 Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: 35 Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. 36 Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; 37 a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila.”