Pjesma nad pjesmama
1
Salomonova Pjesma nad pjesmama Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba. Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. 10 Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. 11 Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. 12 - Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. 13 Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. 14 Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. 15 - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. 16 - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. 17 - Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.