1 i tvoj je besmrtni duh u svemu. 2 Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode! 3 Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje 4 jer su činili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim; 5 okrutne ubojice djece, žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog, posvećenike s krvava pira, 6 roditelje ubojice bića bespomoćnih, odlučio si uništiti rukama otaca naših, 7 da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje. 8 Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče da ih malo-pomalo istrijebe. 9 Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom riječju najedanput zatrti, 10 sudeći im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloća prirođena i da im se ćud nikad neće izmijeniti, 11 jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim. 12 Jer tko bi tebi smio kazati: “Što si učinio?” I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko će ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi? 13 Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. 14 A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio. 15 I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moći tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje. 16 Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. 17 Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. 18 Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. 19 A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe. 20 Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane - 21 kako li si brižno sudio sinove svoje, čijim si ocima dao divna obećanja i prisegama i savezima! 22 Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno. 23 Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namučio njihovim vlastitim gnusobama. 24 Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora. 25 Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla. 26 A jer ih nije poučila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga. 27 Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa čuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.