1 Agripa nato reče Pavlu: “Dopušta ti se da se braniš.”

Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti: 2 “Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom 3 jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!

4 Židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu. 5 Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri. 6 Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima. 7 Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi! 8 Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?

9 I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.*U grčkome: protiv imena Isusa Nazarećanina. 10 Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt. 11 Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.

12 Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika, 13 u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od sunca. 14 Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: ‘Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.’

15 ‘Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam.

A Gospodin odgovori: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš. 16 Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati. 17 Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem 18 da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.’

19 Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju. 20 Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima—da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja. 21 Židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti. 22 Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije: 23 da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost Židovima i poganima.”

24 Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: “Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!”

25 Ali Pavao odgovori: “Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno. 26 Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku. 27 Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.”

28 Agripa reče: “Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!”

29 “Na brzinu ili ne,” odgovori mu Pavao, “dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!”

30 Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu. 31 Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: “Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.” 32 Agripa reče Festu: “Da se nije prizvao na Cezara, mogli bismo ga osloboditi!”