27
Isus pred Velikim vijećem
(Mk 15:1; Lk 23:1; Iv 18:28-32)
1 Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa. 2 Svežu ga i odvedu rimskome upravitelju Pilatu.
Judino samoubojstvo
(Djela 1:16-20)
3 Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrnjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama 4 te im reče: “Zgriješio sam! Izdao sam nedužna čovjeka!”*U grčkome: nedužnu krv.
“Što se to nas tiče?” odgovore mu oni. “To je tvoja stvar!” 5 Juda nato baci srebrnjake u Hram, a zatim ode i objesi se.
6 Svećenički poglavari pokupe srebrnjake. “Ne smijemo ih staviti u hramsku blagajnu”, rekoše, “jer su isplaćeni za krvavo djelo.” 7 Zato se dogovore te za njih kupe lončarovu njivu da posluži kao groblje za ukop tuđinaca. 8 Zato se ta njiva još zove “Krvava njiva”. 9 Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo:
“Uzeli su†U grčkome to može značiti i: uzeo sam. trideset srebrnjaka—
na toliko su ga procijenili Izraelci—
10 i kupili su lončarovu njivu,
kako je Gospodin zapovjedio.”‡Vidjeti: Zaharija 11:12-13; Jeremija 32:6-9.
Isus pred Pilatom
(Mk 15:2-5; Lk 23:2-5; Iv 18:29-38)
11 Isusa dovedu pred rimskoga upravitelja Pilata. On ga upita: “Jesi li ti kralj Židova?”
“Ti to kažeš”, odgovori mu Isus.
12 Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine, ali Isus nije odgovarao. 13 Pilat ga stoga upita: “Zar ne čuješ kako te teško optužuju?” 14 Ali Isus ne odgovori ni na jedno pitanje, što je Pilata veoma začudilo.
Pilat pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa raspeti
(Mk 15:6-15; Lk 23:13-25; Iv 18:39—19:16)
15 Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži. 16 U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio zloglasni Baraba§U nekim rukopisima: Isus Baraba.. 17 Kad se mnoštvo okupilo da zatraži da se pusti jedan zatvorenik, Pilat ih upita: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu*U nekim rukopisima: Isusa zvanog Baraba. ili Isusa kojega nazivaju Mesijom?” 18 Znao je, naime, da su ga predali sudu iz zavisti.
19 Dok je Pilat sjedio na sudačkom stolcu, stigne mu poruka od njegove žene: “Okani se tog pravednika jer sam se noćas u snu namučila zbog njega!”
20 Svećenički poglavari i starješine, međutim, nagovore svjetinu da zatraži slobodu za Barabu, a smrt za Isusa. 21 Kad ih je zatim upravitelj upitao: “Koga od njih dvojice želite da vam pustim?” oni odgovore: “Barabu!”
22 “A što ću onda s Isusom kojega zovete Mesijom?” upita.
“Raspni ga!” poviču oni.
23 “Zbog čega? Kakvo je zlo učinio?” upita Pilat.
Ali oni su samo još glasnije vikali: “Raspni ga!”
24 Kad je Pilat vidio da ništa ne koristi i da metež postaje sve gori, uzme vodu i pred svjetinom opere ruke govoreći: “Ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka! Vi ćete za nju snositi odgovornost!”
25 Nato sva svjetina poviče: “Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!”
26 Pilat im tada pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa raspeti.
Vojnici se izruguju Isusu
(Mk 15:16-20; Iv 19:2-3)
27 Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u pretorij i sazovu oko njega cijelu četu. 28 Svuku ga i zaogrnu grimiznim plaštem. 29 Spletu zatim krunu od trnja i stave mu je na glavu, a u ruku mu stave trsku kao žezlo. “Živio kralj Židova!” rugali su mu se i prigibali pred njim koljena. 30 Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi. 31 Kad su mu se izrugali, skinu s njega plašt, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu.
Isusa raspinju na križ
(Mk 15:21-32; Lk 23:26-43; Iv 19:17-24)
32 Vodeći ga, sretnu nekoga Šimuna iz Cirene†Grad u sjevernoj Africi. te ga primoraju da ponese Isusov križ. 33 Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “lubanja”). 34 Vojnici mu pruže vino sa žuči,‡Vjerojatno vino s opojnim gorkim travama koje su kažnjenicima davali da im ublaži bol. ali kad ga okusi, nije htio piti.
35 Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.§U nekim kasnijim rukopisima ovdje stoji još: Tako se ispunilo proročanstvo: “Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju” (Psalam 22:19). 36 Zatim su ondje sjedili i čuvali ga. 37 Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivnji: “ovo je isus, kralj Židova.”
38 S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. 39 A prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom 40 govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? Spasi onda sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!”
41 Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine: 42 “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u njega! 43 Uzdao se u Boga! Neka ga Bog sada izbavi ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: ‘Ja sam Božji Sin.’ ” 44 Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim.
Isusova smrt
(Mk 15:33-41; Lk 23:44-49; Iv 19:28-37)
45 O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure.*U grčkome: od šestoga do devetog sata, po rimskome računanju vremena prema kojemu je dan počinjao u šest sati ujutro. 46 U tri sata Isus glasno poviče: “Eli, Eli, lema sabahtani!” (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”)†Vidjeti Psalam 22:1.
47 “Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli. 48 Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči ju u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. 49 “Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi”, kazaše ostali.
50 A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne.
51 Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna. Zemlja se potrese, špilje se raspuknu, 52 grobovi se otvore, a tijela mnogih umrlih pravednika uskrsnu. 53 Nakon Isusova uskrsnuća oni iziđu iz grobova te odu u sveti grad‡u Jeruzalem. i pokažu se mnogima.
54 Kad su rimski stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, rekoše: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!”
55 Bile su tu i mnoge žene koje su promatrale izdaleka. Došle su iz Galileje za Isusom služeći mu. 56 Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te majka Zebedejevih sinova.
Isusov ukop
(Mk 15:42-47; Lk 23:50-56; Iv 19:38-42)
57 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. 58 On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Pilat zapovjedi da tako učine. 59 Josip uzme tijelo, umota ga u čisto platno 60 i položi ga u svoj novi grob isklesan u stijeni. Navali na ulaz velik kamen i ode. 61 Bile su ondje Marija iz Magdale i druga Marija i sjedile gledajući prema grobu.
Straža na grobu
62 Sutradan, to je dan nakon Priprave, okupe se svećenički poglavari i farizeji kod Pilata 63 te mu rekoše: “Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica za života rekao: ‘Nakon tri dana ću uskrsnuti.’ 64 Zapovjedi zato da grob bude pod stražom sve do trećega dana da ne dođu njegovi učenici, ukradu tijelo i kažu narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ Ako se to dogodi, ta će prijevara biti još gora od prve!”
65 Pilat im udovolji. “Postavite stražu”, reče. “Idite i osigurajte grob kako znate.” 66 Zatim odu i osiguraju grob—zapečate kamen i postave stražu.
*27:4 U grčkome: nedužnu krv.
†27:9 U grčkome to može značiti i: uzeo sam.
‡27:10 Vidjeti: Zaharija 11:12-13; Jeremija 32:6-9.
§27:16 U nekim rukopisima: Isus Baraba.
*27:17 U nekim rukopisima: Isusa zvanog Baraba.
†27:32 Grad u sjevernoj Africi.
‡27:34 Vjerojatno vino s opojnim gorkim travama koje su kažnjenicima davali da im ublaži bol.
§27:35 U nekim kasnijim rukopisima ovdje stoji još: Tako se ispunilo proročanstvo: “Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju” (Psalam 22:19).
*27:45 U grčkome: od šestoga do devetog sata, po rimskome računanju vremena prema kojemu je dan počinjao u šest sati ujutro.
†27:46 Vidjeti Psalam 22:1.
‡27:53 u Jeruzalem.