1 Zato imajuæi ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosaðuje nam se; 2 Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvræemo rijeè Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti èovjeèijoj pred Bogom. 3 Ako li je pak pokriveno jevanðelje naše, u onima je pokriveno koji ginu, 4 U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanðelja slave Hristove, koji je oblièje Boga, koji se ne vidi. 5 Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi. 6 Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 7 Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. 8 U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; 9 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 10 I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. 11 Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. 12 Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. 13 Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. 14 Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. 15 Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju. 16 Zato nam se ne dosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. 17 Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vjeènu i od svega pretežniju slavu, 18 Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vjeèno.