1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini; 4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju, 6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. 7 A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa. 8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori. 9 I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. 10 A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke. 11 Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. 13 A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske. 14 A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat. 15 I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva. 16 I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; 17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš. 18 I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. 19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; 20 I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu. 21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; 22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. 23 A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka. 24 Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. 25 A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.