1 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. 2 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim. 3 Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. 4 Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se? 5 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije. 6 Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je. 7 Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. 8 Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha. 9 Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti? 10 Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš? 11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate. 12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko? 13 I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. 14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, 15 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: 16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. 17 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. 18 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. 19 A sud je ovaj što vidjelo doðe na svijet, i ljudima omilje veæma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. 20 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. 21 A ko istinu èini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu uèinjena. 22 A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše. 23 A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše. 24 Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu. 25 Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja. 26 I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu. 27 Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. 28 Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim. 29 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. 30 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. 31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. 32 I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima. 33 Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit. 34 Jer koga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove. 36 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæe vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu.