1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk; 2 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: 3 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; 4 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5 A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega. 6 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza. 7 Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. 8 Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir. 17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. 18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega. 19 Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi. 20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate? 21 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati? 22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima. 23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu. 24 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno. 25 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me. 26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah. 27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. 28 I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. 29 Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega. 30 Ja i otac jedno smo. 31 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju. 32 Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me? 33 Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog. 34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? 35 Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; 36 Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij? 37 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi. 38 Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu. 39 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku. 40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje. 41 I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe. 42 I mnogi vjerovaše ga ondje.