1 Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. 2 Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju. 3 Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom? 4 Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti. 5 Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti. 6 Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima. 7 Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. 8 Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere. 9 Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati. 10 A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama. 11 Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. 12 Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. 13 Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. 14 Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. 15 I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti? 16 U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu.