1 I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad. 2 I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. 3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. 4 I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem? 5 Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi? 6 Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. 7 I ustavši otide doma. 8 A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. 9 I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. 10 I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem. 11 I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije? 12 A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. 13 Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. 14 Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste? 15 A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti. 16 Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti. 17 Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva. 18 Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. 19 I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. 20 I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. 21 Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. 22 A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. 23 I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene 24 Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. 25 A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. 26 I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. 27 A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! 28 A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. 29 Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. 30 I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. 31 A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. 32 Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. 33 I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. 34 A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. 35 I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. 36 A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. 37 Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. 38 Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.