1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: 2 Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. 3 A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? 4 Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 5 A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; 6 Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. 7 Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: 8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. 9 No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. 10 I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. 11 Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka. 12 Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se? 13 A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se. 14 Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti. 15 A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu. 16 A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni? 17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje? 18 A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka. 19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga. 20 I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka. 21 I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske. 22 I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo. 23 A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama. 24 A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. 25 A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi! 26 A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. 27 A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. 28 Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa. 29 I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. 30 I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, 31 Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. 32 A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. 33 I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? 34 I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. 35 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. 36 I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh. 38 A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece. 39 I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.