1 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 3 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 6 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 8 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 11 I primivši vikahu na gospodara 12 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 13 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh. 17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: 18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt; 19 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. 20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. 21 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu. 22 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. 23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. 24 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. 25 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. 26 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 27 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga. 28 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. 29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi. 30 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! 31 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! 32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim? 33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše. 34 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.