1 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh 2 I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 3 I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. 4 A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. 5 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 6 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. 7 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 8 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 9 A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 10 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 11 I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. 12 I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. 13 I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. 14 I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. 15 I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. 16 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. 17 I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. 18 I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. 19 I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. 20 I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. 21 I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. 22 I odgovarajuæi Isus reèe im: 23 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. 24 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. 25 I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. 26 Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh. 27 I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, 28 I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? 29 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. 30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. 31 I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 32 Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. 33 I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.