1 Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, 2 Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. 3 Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; 4 Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar. 5 Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. 6 Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. 7 Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih. 8 Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine, 9 Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, 10 Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi, 11 I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, 12 I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! 13 I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu! 14 Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. 15 Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora. 16 Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. 17 Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom. 18 Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; 19 Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako. 20 A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj, 21 Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove? 22 Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se; 23 Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe.