137
Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona. O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj? Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila! Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.