137
1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona. 2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. 3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” 4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj? 5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. 6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. 7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. 8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila! 9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.