7
1 Kada bih da lečim Izrailja,
otkriva se Jefremova krivica
i zlo Samarije;
jer su prevrtljivci,
lopov provaljuje
i banda je ubica na ulici.
2 A u srcu svome oni i ne misle
da ja pamtim sva zlodela njina.
Sada su ih okružila sva njihova dela,
evo ih pred licem mojim.
3 Zlodelima cara razgaljuju
i lažima svojim glavare.
4 Svi su oni preljubnici,
kao peć su usplamtela
koju pekar prestaje da žari
od kada je zamesio testo,
pa dokle mu ne uskisne od kvasca.
5 Na dan našega cara
klonuli su glavari razgaljeni vinom
i on pruži svoju ruku podsmevačima.
6 Prišli su mu i plamteli srcem
u svojoj obmani.
Spavala je kao pekar jarost njina cele noći,
a ujutro se razgnevila kao plamen vatre.
7 Svi su oni zažareni kao peć
i progutaće svoje sudije;
padaju svi njihovi carevi,
a među njima nema nikog da pozove mene.
8 Jefrem je sa narodima, sebe je izmešao.
Jefrem je postao pogača neokrenuta.
9 Tuđinci mu snagu jedu,
a on to i ne zna;
sede kose posuše ga,
a on to i ne zna.
10 Izrailju ponos svedoči u lice,
alʼ se ne okreću Gospodu, svom Bogu;
i u svemu tome
oni ga ne traže.
11 A Jefrem je postao kao golubica
lakoverna što razuma nema!
Eno, zovu Egipat
i odlaze u Asiriju.
12 Ali kada odu, nad njima ću da raširim svoju mrežu.
Kao ptice nebeske zbaciću ih,
kazniću ih kad ih čujem
u njihovom zboru.
13 Jao njima, jer su od mene pobegli!
Opustošiće jer su se protiv mene pobunili.
Ja bi da ih otkupim,
a oni o meni laži objavljuju.
14 Nisu srcem vapili meni,
nego su kukali na svojim posteljama.
Zbog žita i mladog vina sebe seku
i od mene se okreću.
15 A ja sam ih krepio, snažio im ruke,
a oni su mi zlo mislili.
16 I oni se nisu okrenuli Višnjem;
postali su kao luk labavi.
Pašće oni od mača,
a njihove vođe od gorčine sopstvenog jezika.
A to će im u Egiptu biti na porugu.