17
Reč za Damask 
  1 Proroštvo protiv Damaska:  
„Gle, Damask će prestati da bude grad,  
i postaće gomila krhotina.   
 2 Njegovi gradovi oko Aroira  
biće za stada i ležaće,  
i neće biti zastrašitelja.   
 3 Jefremovo pleme izgubiće utvrđenje,  
i Damask carstvo;  
a ostatku Arama će se dogoditi  
što i slavi potomaka Izrailjevih –  
govori Gospod nad vojskama.   
 4 I biće u dan onaj: smanjiće se slava Jakovljeva  
i splasnuće im salo na telu.   
 5 I biće kao kad žetelac žanje žito,  
i ruka mu klasje hvata;  
kao kad se skuplja klasje  
u refaimskoj dolini –   
 6 samo će pabirci ostati;  
ili kao kad se maslina otrese:  
dve-tri zrele na vrhu gornje grane,  
četiri-pet na granama drveta –  
govori Gospod, Bog Izrailjev.“   
Okončanje idolopoklonstva 
  7 U dan onaj čovek će pogledati svoga Sazdatelja,  
i upraviće oči svoje prema Svetitelju Izrailjevu.   
 8 Neće više poglédati na žrtvenike,  
na delo svojih ruku; neće više gledati  
šta njegovi prsti načiniše:  
Aštartine stupove i stubove u čast Sunca.   
Protiv idolskih vrtova 
  9 U dan onaj utvrđeni gradovi njegovi će biti kao ostavljeni u šumi, kao gornja grana što je ostaviše pred potomcima Izrailjevim; i biće pustošenje.   
 10 Zato što si zaboravio Boga koji te spasava,  
i nisi se setio Stene koja ti daje snagu;  
zato sadiš ljupke sadove,  
i kalemiš tuđinske mladice;   
 11 u dan kad ih posadiš, one izrastu,  
a ujutru tvoje sadnice su bokor;  
ali žetva odlete u dan nevolje,  
u dan bola kome leka nema.   
Najezda mnogih naroda 
  12 Jao, buka mnogih naroda,  
buče kao što buči more;  
šum svetine koja šumi  
kao silne vode što šumore.   
 13 Narodi šumore kao silne vode što šumore,  
ali kad im on zapreti, oni beže daleko,  
i razvejani kao pleva po gorama na vetru,  
kao vrtložići pred vihorom.   
 14 Dođe veče, eto straha;  
pre svanuća njega više nema.  
Tako prolaze oni koji nas plene,  
i kob je onih koji nas pljačkaju.