17
Reč za Damask
1 Proroštvo protiv Damaska:
„Gle, Damask će prestati da bude grad,
i postaće gomila krhotina.
2 Njegovi gradovi oko Aroira
biće za stada i ležaće,
i neće biti zastrašitelja.
3 Jefremovo pleme izgubiće utvrđenje,
i Damask carstvo;
a ostatku Arama će se dogoditi
što i slavi potomaka Izrailjevih –
govori Gospod nad vojskama.
4 I biće u dan onaj: smanjiće se slava Jakovljeva
i splasnuće im salo na telu.
5 I biće kao kad žetelac žanje žito,
i ruka mu klasje hvata;
kao kad se skuplja klasje
u refaimskoj dolini –
6 samo će pabirci ostati;
ili kao kad se maslina otrese:
dve-tri zrele na vrhu gornje grane,
četiri-pet na granama drveta –
govori Gospod, Bog Izrailjev.“
Okončanje idolopoklonstva
7 U dan onaj čovek će pogledati svoga Sazdatelja,
i upraviće oči svoje prema Svetitelju Izrailjevu.
8 Neće više poglédati na žrtvenike,
na delo svojih ruku; neće više gledati
šta njegovi prsti načiniše:
Aštartine stupove i stubove u čast Sunca.
Protiv idolskih vrtova
9 U dan onaj utvrđeni gradovi njegovi će biti kao ostavljeni u šumi, kao gornja grana što je ostaviše pred potomcima Izrailjevim; i biće pustošenje.
10 Zato što si zaboravio Boga koji te spasava,
i nisi se setio Stene koja ti daje snagu;
zato sadiš ljupke sadove,
i kalemiš tuđinske mladice;
11 u dan kad ih posadiš, one izrastu,
a ujutru tvoje sadnice su bokor;
ali žetva odlete u dan nevolje,
u dan bola kome leka nema.
Najezda mnogih naroda
12 Jao, buka mnogih naroda,
buče kao što buči more;
šum svetine koja šumi
kao silne vode što šumore.
13 Narodi šumore kao silne vode što šumore,
ali kad im on zapreti, oni beže daleko,
i razvejani kao pleva po gorama na vetru,
kao vrtložići pred vihorom.
14 Dođe veče, eto straha;
pre svanuća njega više nema.
Tako prolaze oni koji nas plene,
i kob je onih koji nas pljačkaju.