62
Božija obećanja Jerusalimu
1 Siona radi ućutati neću
i zbog Jerusalima odmora mi nema,
dok njegova pravednost kao bljesak ne sine,
i spasenje njegovo kao buktinja se ne razbukti.
2 I puci će videti pravednost tvoju,
svi carevi slavu tvoju.
A tebe će novim imenom nazvati,
kako to budu usta Gospodnja odredila.
3 I bićeš venac blistavi u Gospodnjoj ruci,
i turban carski na dlanu Boga svojega.
4 Više ti se neće govoriti: „Ostavljena“,
niti će se zemlji tvojoj govoriti: „Opustošena“,
nego će te zvati: „Milina moja“,
a zemlju tvoju: „Udata“.
Jer ćeš Gospodu milina biti,
i zemlja će tvoja muža imati.
5 Jer kao što se mladić ženi devicom,
tvoj Sazdatelj će se oženiti tobom,
i kao što se ženik veseli nevesti,
veseliće se tebi Bog tvoj.
6 Po zidovima tvojim, Jerusalime,
stražare sam rasporedio.
Po ceo dan i po celu noć
oni neće zaćutati nikako.
Oni podsećaju Gospoda,
njima počinka nema.
7 Ne dajte mu da počine dok ne učvrsti i ustroji Jerusalim,
da on bude zemlji na pohvalu.
8 Zakleo se Gospod desnicom svojom
i snažnom mišicom svojom:
„Više neće dati žito tvoje
da ga jedu neprijatelji tvoji,
ni da sinovi tuđinski piju tvoje vino
na čemu si se ti trudio.
9 Nego koji su ga želi, ti će ga i jesti,
Gospoda hvaliće;
i koji su ga brali, ti će ga i piti
u predvorju mojega Svetilišta.“
Pesma za završetak
10 Prođite! Prođite kroz vratnice!
Poravnajte narodu put!
Nasipajte! Nasipajte drum!
Uklonite kamenje!
Podignite narodima znamenje!
11 Evo, Gospod se glasi
do zemljinih krajeva:
„Recite ćerki sionskoj:
’Evo, Spas tvoj dolazi.
Evo s njim je plata njegova,
ispred njega najamnina njegova.’“
12 Oni će se zvati:
„Sveti narod“, „Otkupljeni Gospodom“,
a tebe će zvati: „Traženi“,
„Grad neostavljeni“.