11
Sofar
1 A Sofar iz Namata je odgovorio ovim rečima:
2 „Zar na mnoge reči odgovora nema
i hoće li pričalica postati pravedan?
3 Hoće li tvoje prazne priče ućutkati ljude
i tvoje ruganje proći bez poniženja?
4 Eto, rekao si: ’Moja je pouka bez mane!
Ja sam nevin u tvojim očima!’
5 Ali kada bi Bog hteo da govori,
protiv tebe da otvori usta svoja;
6 da ti kaže tajne mudrosti –
mudrosti što ima dvostruko značenje –
saznao bi da Bog zaboravlja neke krivice tvoje!
7 Da li možeš da dokučiš Božije dubine
i granice Svemoćnog možeš li da nađeš?
8 Od nebesa su više!
I šta tu da uradiš?
Dublje su od Sveta mrtvih!
I šta tu da dokučiš?
9 One su od zemlje duže
i merom su šire nego more.
10 Ako on dođe, pa zatvori ili okupi sudište,
ko u tome da ga spreči?
11 Jer, on poznaje ljudsku prolaznost,
vidi pokvarenost i s pažnjom je prati.
12 Ipak, šupljoglavac će mudar postati
kad magare divlje okoti čoveka!
13 Ako budeš srce svoje pripremio
i ruke svoje k njemu raširio;
14 a zlo ti se u rukama nađe – odbaci ga –
nek nepravda ne prebiva u šatoru tvome!
15 Tada ćeš bez stida da podigneš lice svoje,
čvrst ćeš biti, strahovati nećeš.
16 Zaboravićeš muku svoju,
pomišljaćeš na nju kao na lanjske snegove.
17 Svetliji od podneva život će ti biti,
a i kada noć nastupi, biće kao jutro.
18 Spokojan ćeš biti jer postoji nada!
Bićeš dobro zaštićen,
u spokojstvu spavaćeš.
19 Ležaćeš i niko te neće plašiti,
mnogi će ti se dodvoravati.
20 Zgasnuće oči zlikovačke,
utočište njihovo nestaće,
a nada jedina im je da izdahnu dušu.“