28
Gde je mudrost?
1 Eto, i srebro ima svoj rudnik,
i zlato mesto na kom se ispira.
2 I gvožđe se iz zemlje uzima
i kamen se pretapa u bronzu.
3 A čovek tamu dokrajčuje,
istražuje do krajnjih granica,
traži rudu u tami najgušćoj.
4 Okno kopa daleko od bližnjeg
gde noga ne zalazi,
penje se i klati daleko od ljudi.
5 Zemlja sa koje hleb dolazi
iznutra se kovitla ko vatra.
6 U njenim je stenama nalazište safira,
a ima i zlatne prašine.
7 Put do tamo ne zna ptica grabljivica,
oko sokolovo trag mu ne nazire.
8 Ponosne se zveri njime ne šunjaju,
a ni lav po njemu ne prolazi.
9 Čovek pruža ruku za kremenom,
prekopava korenje planina;
10 u stenama tunele probija
i očima vidi svaku vrednost;
11 obuzdava curenje voda
i ono skriveno na svetlo iznosi.
12 Ali gde se mudrost pronalazi?
Gde je mesto razboritosti?
13 Rod joj ljudski vrednost ne poznaje,
ne pronalazi se u zemlji živih.
14 Tek, bezdan javlja: ’U meni nije!’
i more kaže: ’Nije ni sa mnom!’
15 Suvo zlato za nju se ne daje,
za cenu njenu srebro se ne meri.
16 Ne plaća se ni zlatom ofirskim,
ni skupocenim oniksom i safirom.
17 Nisu joj ravni ni zlato ni kristal,
za ćup suvog zlata ne trampi se ona.
18 Korale i jaspis i ne spominjite,
od bisera mudrost je vrednija.
19 Ne meri se sa njom ni topaz iz Kuša,
ni suvim se zlatom platiti ne može.
20 Pa odakle onda dolazi mudrost?
Gde je mesto razboritosti?
21 Od očiju svega živog je sklonjena,
od nebeskih ptica je skrivena.
22 Trulež mrtvih i smrt nam kazuju:
’Ušima smo svojim čuli kazivanje o njoj.’
23 Bog razume put do nje
i poznaje njeno mesto,
24 jer on vidi do krajeva zemlje
i on gleda ispod svih nebesa.
25 Kad je vetru podario snagu
i merama premerio vode;
26 kad je kiši odredbu davao
i munje olujama;
27 tada ju je pogledao, objavio, postavio,
tada ju je proverio.
28 A ljudima je rekao:
’Evo, mudrost je u bogobojaznosti
a razboritost u uklanjanju od zla!’“