30
1 A sad mi se smeju mlađi od mene,
oni čije očeve nisam hteo
ni sa psima stada svoga!
2 A i šta bih sa njihovih ruku snagom?
Usahla je ta snaga u njima.
3 Sparušeni su od bede i gladi,
ti što glođu štagod po pustari,
u sumraku, po ruševinama i razvalinama.
4 Oni čupaju slez po čestarima
i koren smreke sebi za hranu.
5 Oterani su iz društva,
ljudi na njih viču kao na lopova.
6 Eno ih u jarugama potoka,
konače po jamama u zemlji i po kamenjarima.
7 Zapomažu među grmljem,
skupljaju se u koprivama.
8 Sinovi su bezumnika,
soj bezimenih iz zemlje proteranih.
9 A sad sam im pesma rugalica,
postao sam priča za njih!
10 Gade me se, stoje izdaleka,
ne libe se da me u lice pljunu.
11 Jer Bog je razvezao mog šatora uže,
udario me je, a ljudi se na mene razulariše.
12 Meni s desna diže se mladalačka rulja,
teraju me da bežim,
protiv mene nasipaju bedeme propasti.
13 Ruše mi puteve,
uspešno me razaraju
i za to im pomoć nije potrebna.
14 Naviru ko kroz širok procep,
navaljuju preko razvalina.
15 Nenadane strahote pale su na mene,
poput vetra razgone mi dostojanstvo,
a moje spasenje nestade ko oblak.
16 Sad se duša moja razlila u meni,
jer su me sustigli dani jada.
17 Kosti moje noć probada u meni,
bolovi me glođu bez prestanka.
18 Odora se moja izobličila od sile velike,
sapela me kao kragna od tunike moje.
19 On me je u blato bacio,
sad sam nalik prahu i pepelu.
20 Za pomoć ja tebi vapim,
alʼ se ne odazivaš;
a kada sam stao,
na mene si pažnju obratio.
21 U krvnika moga si se pretvorio,
silom ruke svoje si me spopao.
22 Vinuo si me da vetar zajašem,
rastapaš me u oluji.
23 Jer ja znam da me u smrt odvodiš,
u kuću sastanka svih koji su živi.
24 Ali niko ne pruža ruku svoju ruini,
makar da za pomoć vapi u propasti svojoj.
25 Zar ja nisam zaplakao radi nevoljnika?
Zar mi duša zajecala nije radi ubogoga?
26 Ali kad sam čekao na dobro,
zlo je došlo;
kada sam se ponadao svetlu,
pristigla je tama.
27 Utroba je moja ustreptala i nije se primirila,
dani patnje su me zadesili.
28 Pocrneo hodam, ali ne od sunca;
ustajem u zboru i vičem za pomoć.
29 Zbratimljen sam sa šakalima,
prijatelj sam nojevima.
30 Pocrnela koža je na meni,
od groznice cvokoću mi kosti.
31 Moja lira sad je za kuknjavu,
a svirala moja za plač narikača.