2
Ako ste, dakle, primili ikakvu utehu po Hristu, ikakvo ljubavlju prožeto ohrabrenje, ako imate ikakvo zajedništvo sa Duhom, ako ste primili ikakvo milosrđe i saosećanje, ispunite me, onda, radošću: svoj um usmerite na isto, imajte istu ljubav, budite jednodušni, na jedno misleći. Ništa ne činite radi sebičnog isticanja, niti iz bezvrednog častoljublja, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe. Ne gledajte samo na vlastitu korist, nego svako da gleda i na korist drugih. U sebi nosite istu misao koju je Hristos Isus nosio:
On, po obličju Bog,
nije smatrao da biti jednak Bogu,
jeste plen koji treba otimati,
nego je lišio sebe časti,
uzevši obličje sluge,
postavši sličan ljudima.
Kao čovek se pojavi,
te ponizi sebe samog,
i posta poslušan do smrti,
do smrti na krstu.
 
Bog ga zato preuzvisi,
i darova mu ime,
ime koje je nad svakim imenom,
10 da se pred imenom Isusovim,
svako koleno prikloni,
onih na nebu, na zemlji, i pod zemljom,
11 i da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod,
na slavu Boga Oca.
Hrišćani – svetlost sveta
12 Shodno tome, voljeni moji, vi koji ste uvek bili poslušni, ne samo u mome prisustvu, nego još više sad, u mom odsustvu, sa strahom i trepetom sprovodite u delo svoje spasenje. 13 Bog je, naime, taj koji čini u vama da želite i činite ono što je njemu ugodno. 14 Sve činite bez gunđanja i raspravljanja, 15 da budete bez mane i čisti, neokaljana deca Božija usred iskvarenog i izopačenog naraštaja, među kojima svetlite kao zvezde u svemiru, 16 čvrsto držeći reč života, da bih se ponosio u dan Hristov, da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio. 17 No, ako se i prinosim kao žrtva izlivnica za vas u službi vaše vere, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18 Tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
Timotej i Epafrodit
19 Nadam se u Gospodu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja, da se i ja ohrabrim kada saznam kako ste vi. 20 Nemam, naime, nikog toliko bliskog sebi ko bi se tako valjano brinuo o vašim potrebama. 21 Jer svi traže svoje, a ne ono što pripada Hristu Isusu. 22 Ali vi znate za njegovu prokušanost, da je, kao dete sa ocem, zajedno sa mnom služio u naveštavanju Radosne vesti. 23 Nadam se, dakle, da ću vam njega poslati čim vidim kako stoje stvari sa mnom. 24 Uveren sam u Gospodu da ću uskoro i ja lično doći.
25 Ipak, smatram za potrebno da vam pošaljem Epafrodita, mog brata, saradnika i saborca, koji je od vas poslan da mi se nađe u potrebama. 26 Jer, on je čeznuo za svima vama i bio uznemiren što ste čuli da je bolestan. 27 I zaista je tako oboleo da je skoro umro, ali Bog mu se smilovao, i ne samo njemu, nego i meni, da mi ne dođe žalost na žalost. 28 Utoliko više želim da ga pošaljem, da biste se obradovali kada ga vidite, i da bih ja manje brinuo. 29 Primite ga, stoga, sa svom radošću i cenite takve. 30 Jer on je radi Hristovog dela skoro umro, izloživši svoj život pogibelji da nadopuni ono u čemu mi vi niste mogli poslužiti.