Psalam 45
Za horovođu, po napevu „Ljiljani“, sinova Korejevih. Pouka. Pesma ljubavi.
1 Iz srca mi teku reči umilne,
caru upravljam svoje stihove;
jezik je moj pisaljka hitroga pisara.
2 Ti si lepši od svih potomaka ljudi,
s tvojih usta milost se preliva,
jer Bog te je blagoslovio doveka.
3 Uz bok pripaši mač svoj, junače,
u sjaju i veličanstvu svome.
4 Izjaši pobednički u veličanstvu svome,
za istinu, krotkost i pravednost;
nek desnica tvoja strašna dela pokaže.
5 Nek strele tvoje zašiljene
probiju srce carevih dušmana,
i narodi nek padaju pod noge tvoje.
6 Tvoj je presto, Bože, u veke vekova!
Žezlo je pravde žezlo tvoga carstva.
7 Voliš pravdu, a mrziš nepravdu.
Zato te je Bog, tvoj Bog,
pomazao uljem radosti,
više nego tvoje drugove;
8 Sva ti odeća miriše na smirnu, aloju i kasiju,
iz dvorova od slonovače harfom te vesele.
9 Ćerke carske tvoje su dvorkinje,
s desna ti carica stoji u ofirskom zlatu.
10 Poslušaj, ćerko, pogledaj, dobro slušaj,
zaboravi narod svoj i dom oca svog.
11 Kad car poželi lepotu tvoju,
pokloni mu se, jer on je gospodar tvoj.
12 Ćerka tirska doći će ti s darom,
bogati ljudi tražiće tvoju naklonost.
13 Sva slavna, ćerka careva čeka u sobi,
u haljini zlatom izvezenoj,
14 da je ukrašenu dovedu pred cara,
Device je prate, drugarice njene,
da i njih dovedu pred tebe.
15 Dovode ih radosno, s veseljem,
te stupaju u careve dvore.
16 Tvoji sinovi zauzeće mesto očeva tvojih,
postavićeš ih za knezove po svoj zemlji.
17 Ime ću ti ovekovečiti kroz sva pokolenja;
zato će te narodi slaviti u veke vekova.