Psalam 57
Horovođi. Davidov napev: „Ne pogubi.“ Pesma pouzdanja u Boga, kada je pred Saulom pobegao u pećinu.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer u tebi duša moja utočište traži;
i u seni tvojih krila utočište tražim
dok nevolje prođu.
2 Vapim Bogu Svevišnjemu,
Bogu koji mi sve čini.
3 Posegnuće sa nebesa, spašće me;
prekoriće tog koji me gazi;
Sela
poslaće Bog milost svoju i vernost svoju.
4 Duša mi je među lavovima,
ležim među proždrljivcima;
potomcima ljudi zuba ko koplja i strele,
jezika kao mača oštrog.
5 Neka si uzvišen vrh nebesa, Bože;
slava tvoja nek je nad svom zemljom.
6 Nozi mojoj spremili su mrežu,
duša mi se povila;
ispred mene jamu iskopaše
i u nju sami upadoše.
Sela
7 Srce mi je voljno, Bože,
srce mi je voljno, da ti pevam,
i da ti sviram!
8 Probudi se, biće moje;
budite se, o, liro i harfo,
ja bih zoru da probudim.
9 O, Gospode, hvaliću te među narodima,
slaviću te među tuđincima.
10 Jer velika je milost tvoja; do nebesa,
i do oblaka seže vernost tvoja.
11 Neka si uzvišen vrh nebesa, Bože;
slava tvoja nek je nad svom zemljom.