Psalam 69
Horovođi. Napev: „Ljiljani“. Davidov
1 Spasi me, o, Bože,
dođoše do grla vode!
2 Potonuo sam u blato duboko,
a nigde oslonca;
dospeo sam u vode duboke,
bujica me zahvatila.
3 Klonuo sam zovući te,
promuče mi grlo;
oči su mi usahnule
čekajući Boga moga.
4 Brojniji su ti što me bez razloga mrze
od kose na glavi mojoj,
ti moćnici što bi da me zbrišu,
bezrazložni protivnici.
Vraćam, a ukrao nisam.
5 Ludost moju ti poznaješ, Bože;
gresi moji skriveni ti nisu.
6 Neka se zbog mene ne postide oni
koji u tebe nadu svoju polažu,
Gospode, Bože nad vojskama.
Neka se zbog mene ne osramote oni
koji te traže,
Bože Izrailjev.
7 Jer ja zbog tebe trpim prezir,
lice moje prekrila je bruka.
8 Braći svojoj neznanac postadoh,
tuđinac sam deci moje majke.
9 Izjeda me revnost za tvoj Dom.
Uvrede onih koji tebe vređaju,
pale su na mene.
10 Plakao sam i postio,
i to mi je na prezir bilo.
11 Za odeću sebi kostret ogrnuh,
i postadoh ruglo za njih.
12 O meni pričaju oni što sede na gradskim vratima
i pevaju pesme pijanice.
13 A ja se samo tebi molim, o, Gospode,
u vreme povoljno;
Bože, usliši me po obilnom tvome smilovanju,
po vernosti svog spasenja.
14 Iz blata me oslobodi,
ne daj da potonem;
oslobodi me od onih što me mrze,
od dubokih voda.
15 Bujica vode nek me ne zahvati,
nek me ne proguta dubina
i ždrelo njeno nada mnom ne zatvori se.
16 Usliši me, Gospode,
jer je dobra milost tvoja;
po golemom milosrđu svome
na mene se osvrni.
17 Lice svoje od svog sluge ne sakrivaj,
jer sam na mukama;
pohitaj, usliši me.
18 Priđi bliže duši mojoj, otkupi je;
radi mojih protivnika, izbavi me.
19 Ti znaš da sam prezren, osramoćen i obrukan;
pred tobom su svi dušmani moji.
20 Prezir mi je srce slomio,
razboleh se;
žudeo sam za utehom –
nikog niotkuda;
za utešiteljima –
našao ih nisam.
21 Pelen su mi u hranu stavili,
sirće su mi žednom dali da pijem.
22 Nek im sto postane zamka,
odmazda i klopka;
23 nek im oči potamne, da ne vide,
i leđa im se zauvek pogrbe.
24 Srdžbu svoju na njih izlij,
jarka ljutnja tvoja neka ih sustigne.
25 Tabor nek im opustoši;
ne živeo niko u njihovim šatorima.
26 Jer oni gone one što si udario
i javljaju jade onih koje si ranio.
27 Krivicu im na krivicu dodaj,
da ne uđu u pravednost tvoju.
28 Izbrisani bili iz Knjige života,
da sa pravednima ne budu zapisani.
29 A ja sam siromah, u bolovima sam;
spasenje tvoje, Bože, neka me zaštiti.
30 Ime Božije pesmom ću da slavim,
veličaću ga hvalospevom.
31 To će biti Gospodu milije od vola
i od bika, rogatog papkara.
32 Videće to ponizni,
radovaće se;
vi, što Boga tražite,
nek vam srce bude živo.
33 Jer uboge Gospod čuje,
ne prezire zatočene svoje.
34 Nek ga slave nebesa, zemlja, mora
i sve što se u njima kreće.
35 Jer Sion će Bog da spase,
sazidaće judejske gradove;
i oni će ih zaposesti
i živeće tamo.
36 I potomci njegovih sluga
to će da naslede,
i oni što ime njegovo vole
boraviće tamo.