Psalam 108
Pesma. Psalam Davidov.
Srce mi je voljno, Bože,
da ti pevam,
da ti sviram bićem svojim!
Budite se, o, liro i harfo,
ja bih zoru da probudim.
O, Gospode, hvaliću te među narodima,
slaviću te među tuđincima.
Jer je velika milost tvoja, povrh je nebesa;
do oblaka seže vernost tvoja.
Neka si uzvišen vrh nebesa, Bože;
slava tvoja nek je nad svom zemljom.
 
Desnicom nas svojom spasi, usliši nas,
pa da tvoji miljenici izbavljeni budu.
U svom Svetilištu Bog je objavio:
„Zaklicaću, podeliću Sihem,
premeriću dolinu Sokota.
Moj je Galad, moj je Manasija;
Jefrem mi je kaciga na glavi,
a Juda mi carsko žezlo.
Moav mi je korito za pranje,
na Edom sam bacio sandalu,
uskliknuću povrh Filisteje!“
 
10 Ko će mene da otprati u grad utvrđeni?
A na Edom ko će me povesti?
11 Nećeš li ti, o, Bože,
koji si nas odbacio,
pa s vojskama našim, Bože,
više ne koračaš?
12 Pomoć daj nam ispred protivnika,
uzalud je ljudsko izbavljenje.
13 Silno ćemo stupati sa Bogom,
izgaziće naše protivnike!