Psalam 144
Davidov.
1 Blagosloven da je Gospod, stena moja,
što mi ruke za rat
i prste za borbu uvežbava;
2 milosrđe moje i tvrđava moja;
moje utočište i moj izbavitelj;
moj štit, onaj u kome utočište nalazim
i koji mi moj narod pokorava.
3 O, Gospode, šta je čovek da za njega mariš
i ljudski potomak da se sa njim baviš?
4 Čovek tek je dahu nalik
i dani mu blede kao senka.
5 O, Gospode, nebesa svoja spusti, pa da siđeš
i dotakneš brda da se puše!
6 Zasevaj munjom,
neka se rasprše!
Strele svoje baci,
neka se razbeže!
7 Sa visina ruke pruži,
izbavi me;
izvadi me iz bujica
i iz ruku dece tuđinaca;
8 onih što ustima svojim obmanjuju
i desnicom svojom zaklinju se lažno.
9 O, Bože, pevaću ti novu pesmu,
na liri sa deset struna ja sviraću tebi;
10 tebi koji carevima izbavljenje daješ;
koji Davida, slugu svoga,
spasavaš od mača opakoga.
11 Oslobodi me, izbavi me
iz ruke dece tuđinaca,
onih što ustima svojim obmanjuju
i desnicom svojom zaklinju se lažno.
12 Tad sinovi naši neka budu
kao stablo gorostasno u mladosti svojoj;
naše ćerke neka budu
poput šara stubova palate.
13 Ambari će naši biti puni
raznovrsnog roda;
hiljade će ojagnjiti ovce naše,
i deset hiljada po pašnjacima našim.
14 Volovi će tegliti, neće biti razaranja,
neće biti bežanije
i vriska se neće čuti
po trgovima našim.
15 Blago narodu kome tako bude!
Blago narodu kome Bog je Gospod!