1 Elihu nastavi i reče: 2 “Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. 3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. 5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, 9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. 12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. 13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; 14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. 15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: 16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. 19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. 20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. 21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. 22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? 23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? 24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. 25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. 26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! 27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. 28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. 31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. 29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? 30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. 32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. 33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.