1 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. 2 Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! 3 Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. 4 Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti. 5 I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. 6 Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! 7 U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. 8 I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. 9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. 10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. 11 Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti. 12 On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; 13 smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: 14 oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. 15 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! 16 Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. 17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! 18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! 19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! 20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.