1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. 2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. 3 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. 4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. 5 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 6 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; 7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? 9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?” 11 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.” 12 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. 13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. 14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? 15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. 16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. 18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. 19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. 21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.