4
Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi, Starajuæi se držati jedinstvo Duha u svezi mira; Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega. Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. A što iziðe, šta je, osim da i siðe u najdonja mjesta zemlje? 10 Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve. 11 I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste, a jedne pastire i uèitelje, 12 Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova; 13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u èovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove; 14 Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare; 15 Nego vladajuæi se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos. 16 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i èini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi. 17 Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, 18 Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; 19 Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva. 20 Ali vi tako ne poznaste Hrista; 21 Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu, 22 Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem; 23 I da se obnovite duhom uma svojega, 24 I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine. 25 Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome. 26 Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zaðe u gnjevu vašemu. 27 Niti dajite mjesta ðavolu. 28 Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, èineæi dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. 29 Nikakva rðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. 30 I ne ožalošæavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja. 31 Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošæu. 32 A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.