28
Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi. Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed. Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom. Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim. Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj. U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni. Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo; Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav. Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna. 10 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko. 11 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo. 12 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu? 13 Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh. 14 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene. 15 Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju. 16 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. 17 Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne. 18 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju. 19 Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom. 20 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu? 21 Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena. 22 Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu. 23 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino. 24 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom. 25 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom, 26 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. 27 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je. 28 A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.