11
1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
2 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3 Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.
8 Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?
9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.
11 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.
13 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.
18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20 Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.
21 Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.
23 Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.
24 Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25 A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.
26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
27 Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.
28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.
29 A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.
30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.
32 A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
33 Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
34 I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
35 Udariše suze Isusu.
36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?
38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.
39 Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.
40 Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?
41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio.
42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje.
44 I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.
45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.
46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus.
47 Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa.
48 Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa;
50 I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
51 A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod;
52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
54 A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima.
55 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste.
56 Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
57 A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.