11
Istrebljenje mnogih hananskih plemena.
1 A kad to ču Javin car asorski, posla k Jovavu caru adonskom i k caru imronskom i k caru ahsavskom,
2 i k carevima koji behu na severu u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad,
3 ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi.
4 I izađoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pesak na bregu morskom, i konji i kola mnoga veoma.
5 Svi ti carevi dogovoriše se i dođoše, i stadoše zajedno u logor na vodi Meromu, da udare na Izrailja.
6 A Gospod reče Isusu: Ne boj ih se; jer sutra u ovo doba ja ću učiniti te će svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjima njihovim ispresecaj žile, i kola njihova popali ognjem.
7 I izađe Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih.
8 I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i teraše ih do Sidona velikog i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednog živog.
9 I učini im Isus kako mu beše zapovedio Gospod: konjima njihovim ispreseca žile, i kola njihova popali ognjem.
10 I vrativši se Isus u to vreme, uze Asor, i ubi cara njegovog mačem; a Asor beše, pre, glava svim tim carstvima.
11 I pobiše sve živo što beše u njemu oštrim mačem sekući, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem.
12 I sve gradove onih careva i sve careve njihove uze Isus i iseče ih oštrim mačem i pobi ih, kao što beše zapovedio Mojsije sluga Gospodnji.
13 Ali nijednog grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samog Asora, koji spali Isus.
14 A sav plen iz tih gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isekoše oštrim mačem, te ih istrebiše, ne ostaviše ništa živo.
15 Kako zapovedi Gospod Mojsiju, sluzi svom, tako Mojsije zapovedi Isusu, a Isus tako učini; ništa ne izostavi od svega što beše Gospod zapovedio Mojsiju.
16 I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu.
17 Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju livanskom, pod gorom Ermonom i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi.
18 Dugo vremena vojeva Isus na te careve.
19 Ne bi nijednog grada koji učini mir sa sinovima Izrailjevim, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom.
20 Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izađu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrebio, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.
21 U to vreme dođe Isus, te istrebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovim potre ih Isus.
22 Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše.
23 Tako uze Isus svu zemlju, kao što beše kazao Gospod Mojsiju; i dade je u nasledstvo Izrailju prema delovima njihovim, po plemenima njihovim. I zemlja počinu od rata.