7
Malo je pobožnih. Obricanje bogate božanske milosti posle kazne.
1 Teško meni!
Jer sam kao kad se obere letina,
kao kad se pabirči posle branja vinogradskog;
nema grozda za jelo,
ranog voća želi duša moja.
2 Nesta pobožnog sa zemlje
i nema pravog među ljudima,
svi vrebaju krv,
svaki lovi brata svog mrežom.
3 Da čine zlo obema rukama što više mogu,
ište knez;
i sudija sudi za platu,
i ko je velik govori opačinu duše svoje,
i spleću je.
4 Najbolji je između njih kao trn,
najpraviji je gori od trnjaka;
dan stražara tvojih,
pohođenje tvoje dođe,
sada će se smesti.
5 Ne verujte prijatelju,
ne oslanjajte se na vođu;
od one koja ti na krilu leži,
čuvaj vrata usta svojih.
6 Jer sin grdi oca,
kći ustaje na mater svoju,
snaha na svekrvu svoju,
neprijatelji su čoveku domaći njegovi.
7 Ali ja ću Gospoda pogledati,
čekaću Boga spasenja svog;
uslišiće me Bog moj.
8 Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja;
ako padoh, ustaću;
ako sedim u mraku,
Gospod će mi biti videlo.
9 Podnosiću gnev Gospodnji,
jer Mu zgreših,
dok ne raspravi parbu moju
i da mi pravicu;
izvešće me na videlo,
videću pravdu Njegovu.
10 Neprijateljica će moja videti,
i sram će je pokriti,
koja mi govori:
Gde je Gospod Bog tvoj?
Oči će je moje videti;
sada će se ona pogaziti kao blato na ulicama.
11 U koje se vreme sazidaju zidovi tvoji,
u to će vreme otići zapovest nadaleko;
12 U to će vreme dolaziti k tebi
od asirske do tvrdih gradova,
i od tvrdih gradova do reke,
i od mora do mora,
i od gore do gore.
13 A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih,
za plod dela njihovih.
14 Pasi narod svoj s palicom svojom,
stado nasledstva svog,
koje živi osamljeno u šumi,
usred Karmila;
neka pasu po Vasanu i po Galadu,
kao u staro vreme.
15 Kao u vreme kad si izašao iz zemlje misirske
pokazaću mu čudesa.
16 Narodi će videti
i postideće se od sve sile svoje;
metnuće ruku na usta,
uši će im zaglušiti.
17 Lizaće prah kao zmija;
kao bubine zemaljske drhćući izlaziće iz rupa svojih;
pritrčaće uplašeni ka Gospodu Bogu našem,
i Tebe će se bojati.
18 Ko je Bog kao Ti?
Koji prašta bezakonje
i prolazi prestupe ostatku od nasledstva svog,
ne drži do veka gnev svoj,
jer Mu je mila milost.
19 Opet će se smilovati na nas;
pogaziće naša bezakonja;
bacićeš u dubine morske sve grehe njihove.
20 Pokazaćeš istinu Jakovu, milost Avramu,
kako si se zakleo ocima našim u staro vreme.