20
1 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj.
2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni,
4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam.
5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako.
6 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete.
8 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš.
11 I primivši vikahu na gospodara
12 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli.
13 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im:
18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt;
19 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe.
20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto.
21 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
22 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo.
23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
24 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata.
25 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
26 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
27 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga.
28 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
30 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
31 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim?
33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše.
34 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.