Psalam 62
Uzdanje u Boga. Ništavilo čovečije.
Načelniku pevača Idutunovih. Psalam Davidov.
1 Ta, u Boga je mir duši mojoj,
od Njega je spasenje moje!
2 Ta, On je grad moj i spasenje moje,
utočište moje, neću posrnuti nimalo.
3 Dokle ćete napadati na čoveka?
Svi hoćete da ga oborite kao zid navaljen,
kao ogradu isprovaljivanu.
4 Baš naumiše da ga svrgnu s visine,
omile im laž,
ustima blagosiljaju, a u srcu kunu.
5 Da, u Bogu se smiri, dušo moja;
jer je u Njemu nada moja.
6 On je grad moj i spasenje moje,
utočište moje, neću posrnuti.
7 U Bogu je spasenje moje i slava moja,
tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu.
8 Narode! Uzdaj se u Njega u svako doba;
izlivajte pred Njim srce svoje;
Bog je naše utočište.
9 Ta, sinovi su prostački ništa,
sinovi su gospodski laž,
da se metnu na merila,
bili bi lakši nego ništa.
10 Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje,
nemojte biti ništavi;
kad raste bogatstvo,
ne dajte da vam srce prione za nj.
11 Jednom reče Bog i više puta čuh,
da je krepost u Boga.
12 I u Tebe je, Gospode, milost;
jer Ti plaćaš svakome po delima njegovim.