1 Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. 2 Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima. 3 Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. 4 Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. 5 Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. 6 Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka. 7 Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja; 8 Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je. 9 Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama? 10 Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. 11 Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. 12 Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke.