22
Gresi Jerusalima
1 Dođe mi reč Gospodnja:
2 „A ti, sine čovečiji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi tom gradu što proliva krv? Zatim mu obznani sve njegove gadosti.
3 Reci: ’Govori Gospod Bog: evo, bliži se čas gradu u kome se proliva krv, i koji pravi idole da se njima oskrnavljuje.
4 Navukao si na sebe krivicu zato što si prolivao krv, i zato što si se oskrnavio idolima koje si napravio. Skratio si sebi dane, i došao je kraj tvojim godinama. Zato ću učiniti da te narodi preziru i da ti se sve zemlje rugaju.
5 Rugaće ti se i oni koji su blizu i koji su daleko, grade osramoćenog imena, koji si pun nereda.
6 Gle, izrailjski knezovi u tebi, svaki od njih, koriste svoju vlast da prolivaju krv.
7 U tebi ponižavaju očeve i majke, u tebi zlostavljaju strance, i tlače siročad i udovice.
8 Ti prezireš moje svetinje i skrnaviš moje subote.
9 U tebi su klevetnici koji gledaju da proliju krv, u tebi jedu na gorama i čine što je sramota.
10 U tebi deca otkrivaju očevu golotinju, u tebi obeščašćuju žene dok su obredno nečiste.
11 Jedan čini gadost sa ženom svoga bližnjeg, drugi sramotno skrnavi svoju snahu, a treći opet obeščašćuje svoju sestru, ćerku svoga oca.
12 U tebi primaju mito da prolivaju krv, pozajmljuješ radi koristi i s kamatom, i nepošteno zarađuješ na svome bližnjem iznuđujući od njega, a mene si zaboravio – govori Gospod Bog.’
13 Evo, udariću dlanom o dlan zbog nepoštenog dobitka koji si stekao, i krvoprolića koje se čini u tebi.
14 Hoće li ti srce ostati mirno i hoće li ostati snage u tvojim rukama u dan kada budem postupao s tobom? To sam ja, Gospod, rekao i to ću učiniti.
15 Jer, rasejaću te među narode i rasuti te po zemljama, i dokrajčiću tvoju nečistotu.
16 A kad oskrnaviš sebe u očima naroda, znaćeš da sam ja Gospod Bog.“
17 Dođe mi reč Gospodnja:
18 „Sine čovečiji, dom Izrailjev mi je postao šljaka; svi su bronza, kalaj, gvožđe i olovo u peći, a postali su šljaka od srebra.
19 Stoga govori Gospod Bog: ’Zato što ste svi postali šljaka, evo, skupiću vas usred Jerusalima.
20 I kao što se skuplja bronza, gvožđe, olovo i kalaj u peći, pa se oko toga raspiri oganj da se istopi, tako ću vas skupiti u svom gnevu i jarosti, položiti vas i rastopiti.
21 A kad vas skupim, dunuću na vas oganj moga gneva i rastopiti vas u njemu.
22 Kao što se srebro topi u peći, tako ćete i vi biti rastopljeni u njemu. Tada ćete znati da sam to ja, Gospod, izlio svoj gnev na vas.’“
23 Dođe mi reč Gospodnja:
24 „Sine čovečiji, reci joj: ’Ti si zemlja koja nije očišćena, na koju još nije pala kiša u dan gneva.’
25 Udružili su se njeni proroci u njoj kao lavovi što riču i razdiru plen. Oni proždiru duše, uzimaju blago i dragocenosti, i umnožavaju udovice usred nje.
26 Sveštenici njeni krše moj Zakon i skrnave moje svetinje; ne prave razliku između svetog i nesvetog, i ne poučavaju da se pravi razlika između nečistog i čistog. Oni zatvaraju oči kad se krše moje subote, te sam i ja bez časti među njima.
27 Knezovi su njeni u njoj kao vuci koji razdiru plen; prolivaju krv i upropašćuju duše radi nepoštenog dobitka.
28 Proroci njeni kreče u belo; zamazuju im oči donoseći prazna viđenja i proričući im laž. Oni govore: govori Gospod Bog, a Gospod nije govorio.
29 Narod zemlje odao se nasilništvu i pljački; tlače siromaha i ubogoga i bespravno zlostavljaju stranca.
30 Tražio sam među njima čoveka koji će popraviti zid i stati u procep preda mnom radi zemlje, da je ne bih uništio. I nisam ga našao.
31 Zato ću izliti na njih svoj gnev, istrebiću ih ognjem svoje jarosti, i svaliću im na glavu njihova dela – govori Gospod Bog.“