12
Isusovo pomazanje u Vitaniji
1 Šest dana pre Pashe, Isus je otišao u Vitaniju, mesto gde je živeo Lazar koga je Isus bio podigao iz mrtvih.
2 Tamo su mu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su sa Isusom bili za stolom.
3 Zatim je Marija uzela oko pola litra pravog, skupocenog, mirisnog ulja od narda, izlila ga na Isusove noge i obrisala ih svojom kosom. Miris nardovog ulja ispunio je celu kuću.
4 Jedan od Isusovih učenika, Juda Iskariot, koji je trebalo da ga izda, reče:
5 „Zašto se to mirisno ulje nije prodalo za tri stotine srebrnjaka i dalo se siromasima?“
6 Ovo nije rekao zato što je brinuo za siromahe, nego zato što je bio lopov. On je nosio vreću sa zajedničkim novcem i koristio ga za sebe.
7 Tada Isus reče: „Ostavi je! Neka učini to za dan mog pogreba.
8 Jer siromahe ćete uvek imati sa sobom, a mene nećete imati uvek.“
9 Jevreji su saznali da je Isus tamo, pa su u velikom broju došli, ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara, koga je Isus bio podigao iz mrtvih.
10 Tada su vodeći sveštenici naumili da ubiju i Lazara,
11 jer su ih zbog njega mnogi Jevreji odbacivali i verovali u Isusa.
Svečani ulazak u Jerusalim
12 Sledećeg dana je mnogo naroda došlo na praznik, jer su čuli da Isus dolazi u Jerusalim.
13 Uzeli su grane od palmi i izašli mu u susret, kličući:
„Osana! Blagosloven onaj
koji dolazi u ime Gospodnje!
Neka je blagosloven Car izrailjski!“
14 Isus je našao jedno magare i uzjahao ga, kao što je u Svetom pismu napisano:
15 „Ne boj se, ćerko sionska!
Evo, dolazi ti Car tvoj
jašući na magaretu.“
16 Isusovi učenici nisu tada razumeli ovo, ali kada se Isus uzneo u slavu, setili su se da je u Svetom pismu napisano o njemu upravo ono što su tom prilikom učinili za njega.
17 Narod koji je bio s Isusom kada je pozvao Lazara iz groba i podigao ga iz mrtvih, prenosio je ovu vest.
18 Zato mu je toliki narod izašao u susret. Pročulo se, naime, da je Isus učinio taj znak.
19 A fariseji su govorili jedan drugom: „Vidite da ništa ne vredi! Evo, sav svet je otišao za njim!“
20 Bili su tu i neki Grci koji su došli u Jerusalim da se na praznik poklone Bogu.
21 Oni su prišli Filipu iz Vitsaide u Galileji i zamolili ga: „Gospodine, želimo da vidimo Isusa.“
22 Filip je otišao i rekao to Andriji. Onda su zajedno otišli k Isusu i rekli mu to.
23 Isus im odgovori. „Došao je čas da se Sin Čovečiji proslavi.
24 Zaista, zaista vam kažem: ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ono ne može doneti rod, nego ostaje sâmo. A ako umre, onda donosi mnogo roda.
25 Ko god voli svoj život, izgubiće ga. A ko mrzi svoj život na ovom svetu, sačuvaće ga za večni život.
26 Ko hoće da mi služi, neka me sledi. Gde sam ja, tamo će biti i moj sluga. Ko hoće da mi služi, imaće čast kod moga Oca.
Isus govori o svojoj smrti
27 Sada mi je duša uznemirena. Šta da kažem? Da kažem: ’Oče, izbavi me od časa stradanja’? Pa zbog tog časa sam i došao!
28 Oče, proslavi svoje ime!“
Tada se začuje glas sa neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“
29 Narod koji je tu stajao, kada je to čuo, reče: „Zagrmelo je nešto!“ Drugi rekoše: „To mu je anđeo govorio!“
30 Isus reče: „Ovaj glas se nije čuo zbog mene, nego zbog vas.
31 Sada je vreme da se sudi ovom svetu. Sada će vladar ovog sveta biti zbačen.
32 A kad ja budem podignut sa zemlje, sve ljude ću privući k sebi.“
33 Isus je, rekavši ovo, pokazao kakva ga smrt čeka.
34 Tada mu narod odgovori: „Iz Zakona smo čuli da će Hristos živeti doveka. Kako ti, onda, kažeš da će Sin Čovečiji biti podignut? Ko je taj Sin Čovečiji?“
35 Isus im odgovori: „Još malo vremena je svetlost među vama. Hodajte dok imate svetlosti, da vas tama ne obuzme. Ko hoda po tami, ne zna kuda ide.
36 Verujte u svetlost dok je imate, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus je otišao i sakrio se od njih.
Neverovanje naroda
37 Iako je Isus učinio tolike znake pred njima, oni nisu verovali u njega.
38 Tako se ispunilo ono što je rekao prorok Isaija:
„Gospode, ko je poverovao našoj poruci,
i mišica Gospodnja kome se otkrila?“
39 Zbog ovog nisu mogli da veruju, jer Isaija ponovo kaže:
40 „Bog im je oči oslepeo
i srca im otvrdnuo;
da očima ne vide
i da srcem ne shvate,
da se ne obrate
da ih ja iscelim.“
41 Isaija je ovo rekao, jer je video Isusovu slavu, te je govorio o njemu.
42 Čak su i mnogi sveštenici verovali u njega, ali nisu smeli da se javno izjasne zbog fariseja, da ne bi bili isključeni iz sinagoge.
43 Naime, više su voleli ljudsku slavu nego Božiju slavu.
44 Isus povika: „Svako ko veruje u mene, ne veruje samo u mene, nego i u onoga koji me je poslao.
45 Ko mene vidi, vidi onoga koji me je poslao.
46 Ja sam svetlost koja je došla na svet, da svako ko veruje u mene ne ostane u tami.
47 Ko sluša moje reči, a ne izvršava ih, tome ne sudim ja. Jer, ja nisam došao da sudim svetu, nego da se svet spase mojim posredstvom.
48 Ko mene odbacuje i ne prihvata moje reči, ima jednog za sudiju. To je reč koju sam govorio; ona će mu suditi u Poslednji dan.
49 Ja nisam govorio što je meni po volji. Sam Otac me je poslao i zapovedio mi šta da kažem i šta da govorim.
50 A ovo znam: u njegovoj zapovesti jeste večni život. Ja govorim samo ono što mi je Otac rekao da govorim.“