2
Izrailj je zaboravio Boga
1 Došla mi je reč Gospodnja govoreći:
2 „Idi i objavi u uši Jerusalima:
’Govori Gospod:
„Sećam te se po privrženosti tvoje
mladosti i ljubavi tvog vereništva.
Išla si za mnom u pustinju,
u nezasejanu zemlju.
3 Svet je Izrailj bio Gospodu,
prvina njegovog uroda
i svi koji su ga gutali bili bi krivi
i propast bi ih stigla
– govori Gospod.“’“
4 Čujte Gospodnju reč, dome Jakovljev
i svi rodovi Izrailjevog doma.
5 Govori Gospod:
„Kakvu su nepravdu u meni našli tvoji preci
kada su se udaljili od mene,
išli za taštinom
i postali tašti?
6 Nisu pitali: ’Gde je Gospod
koji nas je doveo iz egipatske zemlje,
koji nas je vodio u pustinji,
po zemlji pustoši i jama,
po zemlji sušnoj i mračnoj,
po zemlji kojom niko kročio nije
i u kojoj niko prebivao nije?’
7 A ja sam vas doveo u zemlju voćnjaka,
da jedete njeno voće i njena dobra.
I došli ste i opoganili ste moju zemlju,
i moje ste nasledstvo pretvorili u gadost.
8 Sveštenici nisu rekli:
’Gde je Gospod?’
Oni koji se bave Zakonom me nisu poznali,
i pastiri se pobuniše protiv mene.
Proroci su proricali uz pomoć Vala
i išli za onim od čega nema koristi.
9 I još ću da se parničim s vama
– govori Gospod –
i sa decom vaše dece ću da se parničim.
10 Jer, pređite na kitimska ostrva i vidite,
i u Kedar pošaljite pa onda dobro razmotrite.
Vidite da li se ovako nešto već dogodilo:
11 Da li je neki narod zamenio bogove
ako oni i nisu bogovi?
A moj narod je zamenio svoju Slavu
za ono od čega nema koristi!
12 O, nebesa, užasnite se zbog ovoga,
zgrozite se i opustošite
– govori Gospod.
13 Jer je dva zla učinio moj narod:
Zaboravio je mene, izvor svežih voda,
i sebi isklesao bunare,
napukle bunare što ne drže vodu.
14 Pa zar je Izrailj rob, jedan od onih rođenih u kući?
Zašto je postao plen?
15 Na njega riču lavići, urliču rikom;
njegovu su zemlju pretvorili u pustoš,
njegovi gradovi su porušeni
i tu više niko ne prebiva.
16 Čak ti je i narod iz Nofa i Tafnesa
obrijao teme.
17 Zar to nisi sam sebi uradio
napustivši Gospoda, svog Boga,
u vreme kada te je vodio putem?
18 I zato šta ti znači put egipatski
da piješ vodu sihorsku?
I šta ti znači put asirski
da piješ vodu iz reke?
19 Kazniće te tvoje zlo
i tvoje otpadništvo će te prekoriti.
Pa znaj i vidi, jer je zlo i gorko
što si napustio Gospoda, svog Boga,
i što nema u tebi moga straha –
govori Gospod, Bog nad vojskama.
20 Jer ja sam odavno skršio tvoj jaram
i tvoje sam okove izlomio.
Ali ti si rekla: ’Neću da ti služim.’
I na svakoj uzvišici,
i pod svakim zelenim drvetom
si polegla kao bludnica.
21 A ja, ja sam te posadio kao plemenitu lozu,
baš pouzdano seme.
I kako si mi se promenila
i izrodila u vinjagu?
22 Sve i da se šalitrom pereš
i da pribaviš mnogo ceđi,
štrčaće fleka tvoje krivice preda mnom
– govori Gospod Bog.
23 Kako onda govoriš: ’Nisam oskrnavljena
i nisam išla Valima?’
Sagledaj svoje tragove u dolini
i shvati šta si uradila.
Ti si mlada i brza kamila
što tumaraš kojekuda;
24 mlada magarica navikla na divljinu
što u svojoj žudnji njuši vetar.
I ko će da je vrati kad je u teranju?
Neće malaksati svi koji je traže,
jer će je pronaći u njenom mesecu.
25 Ne dozvoli da ti noga bude bosa,
da ti grlo bude suvo.
Ali ti si rekla: ’Ništa od toga!
Ne, jer volim tuđe bogove
i ići ću za njima.’
26 Kao lopov što se stidi kada ga uhvate,
tako će da se osramoti dom Izrailjev.
Oni – njegovi carevi, njegovi glavari,
njegovi sveštenici i njegovi proroci –
27 koji govore drvetu: ’Ti si moj otac!’
I kamenu: ’Ti si me rodio!’
Jer su meni okrenuli leđa a ne lice,
a u vreme svoje propasti će reći:
’Ustani i spasi nas!’
28 Pa gde su tvoji bogovi koje si napravio za sebe?
Neka ustanu ako mogu da te spasu
u vreme tvoje propasti.
Jer, koliki je broj tvojih gradova –
o, Judo – toliko je tvojih bogova.
29 Zašto se parničite sa mnom?
Pa svi ste se vi pobunili protiv mene
– govori Gospod.
30 Uzalud sam udarao tvoje sinove
jer nisu prihvatili karanje,
a tvoj je mač progutao tvoje proroke
kao kad lav proždire.
31 O, naraštaju, razmotrite reč Gospodnju:
Zar sam Izrailju bio pustinja
ili zemlja mrklog mraka?
Zašto moj narod govori: ’Naskitasmo se
pa nećemo ponovo da ti dođemo’?
32 Zaboravlja li devica svoj nakit
i nevesta svoj pojas?
A moj narod zaboravlja mene
danima bez broja.
33 Kako si dobro uredila svoj put da tražiš ljubav,
da si i pokvarenice naučila svojim putevima!
34 Još se i krv našla na tvojim skutima,
sve životi ubogih i nevinih,
iako ih nisi zatekla dok provaljuju.
Ali za sve to ti kažeš:
35 ’Ja sam nedužna!
Njegov se gnev svakako odvratio od mene.’
I evo, sporiću se s tobom
jer govoriš: ’Sagrešila nisam.’
36 Zašto tako tumarajući
menjaš svoj put?
I od Egipta ćeš se zastideti
kao što si se zastidela Asirije.
37 I od njega ćeš da odeš
s rukama svojim na glavi svojoj,
jer je Gospod odbacio tvoje uzdanice
da zbog njih ne napreduješ.