26
Kao sneg leti i kiša o žetvi,
tako čast ne stoji bezumnom.
Kao kad prhne vrabac i lasta kad odleti,
tako i kletva ne stiže bez povoda.
Bič je za konja, uzde za magarca,
a batina za leđa bezumnog.
Ne uzvraćaj bezumnome po bezumlju njegovome,
da i sam ne bi bio njemu nalik.
Uzvrati bezumnome po bezumlju njegovome,
da sam sebi ne bi bio mudar.
Noge svoje sam saseca, nasiljem se podnapija
ko poruku šalje rukama bezumnog.
Kako noge vise oduzetom,
takva je mudra priča u ustima bezumnoga.
Kamen u praćku veže
ko bezumnom počast daje.
Trnova grana u ruci pijanca
je mudra priča u ustima bezumnoga.
10 Poput strelca što ranjava koga stigne,
takav je čovek što unajmljuje bezumnika
i onaj što unajmljuje prolaznika.
11 Vraća se pas na svoju bljuvotinu
kao što se i bezumnik vraća bezumlju svome.
12 Vidiš li čoveka koji misli za sebe da je mudar?
Više je nade za bezumnika nego za njega!
 
13 Lenština govori: „Lav je na ulici!
Lav je nasred trga!“
14 Na šarkama okreću se vrata,
a lenština na krevetu svome.
15 Lenština umače ruku u čanak,
ali je preumoran da ustima svojim je prinese.
16 Samom sebi lenština je mudriji
od sedmorice što razborito odgovaraju.
 
17 Psa za uši hvata
ko se u prolazu ljuti zbog tuđe rasprave.
 
18 Kao mahnitavi što baklje,
strele i smrt seje,
19 takav je čovek što vara bližnjeg svoga,
pa još kaže: „Nisam li se našalio?!“
 
20 Kada nema drva i vatra se gasi,
kada nema klevetnika i svađa se stiša.
21 Ugalj je za žeravicu i drvo za vatru,
a čovek svađalica da potpali svađu.
22 Reči klevetnika su kao poslastice
što u stomak klize.
 
23 Posrebrena grnčarija –
to su usne uglađene i zlo srce.
24 Onaj koji mrzi skriva se usnama svojim,
a u sebi sakuplja prevaru.
25 Ne veruj čoveku umilnog glasa
kome je u srcu sedmostruka gadost.
26 On se skriva, mržnju prikriva,
ali će se razotkriti u zboru pokvarenost njegova.
27 Ko jamu kopa, sam u nju pada
i ko kamen valja, na njega se svalja.
28 Lažljiv jezik mrzi one koje drobi
i usta laskava ruševine prave.