36
Joahaz, car Jude
1 A narod zemlje je uzeo Josijinog sina Joahaza i zacarili su ga umesto njegovog oca u Jerusalimu.
2 Joahazu je bilo dvadeset tri godine kad se zacario, a vladao je tri meseca u Jerusalimu.
3 Svrgnuo ga je egipatski car u Jerusalimu i zemlji nametnuo danak od stotinu talanata srebra i jednog talanta zlata.
4 Egipatski car je postavio Elijakima, njegovog brata, za cara nad Judom i Jerusalimom. Ali mu je promenio ime u Joakim, a Nehaon je njegovog brata Joahaza uzeo i odveo u Egipat.
Joakim, car Jude
5 Joakimu je bilo dvadeset pet godina kad se zacario, a vladao je jedanaest godina u Jerusalimu. On je činio što je zlo u očima Gospoda, svog Boga.
6 Navuhodonosor, car vavilonski, je došao i svezao ga bronzanim okovima i odveo u Vavilon.
7 Navuhodonosor je poneo deo pribora iz Gospodnjeg Doma u Vavilon i stavio ih u svoj dvor u Vavilonu.
8 Ostala Joakimova dela, odvratne stvari koje je počinio i one koje su se o njemu otkrile, zapisano je u Knjizi o carevima Izrailja i Jude. Na njegovo mesto se zacario njegov sin Jehonija.
Jehonija, car Jude
9 Jehoniji je bilo osamnaest godina kad se zacario, a vladao je tri meseca i deset dana u Jerusalimu. Činio je što je zlo u očima Gospodnjim
10 A kada je prošlo godinu dana Navuhodonosor je poslao po njega, pa ga je doveo u Vavilon zajedno sa dragocenostima iz Gospodnjeg Doma. Na njegovo mesto, nad Judom i Jerusalimom, zacario je Sedekiju, njegovog strica.
Sedekija, car Jude
11 Sedekija je imao dvadeset jednu godinu kad se zacario, a vladao je jedanaest godina u Jerusalimu.
12 On je činio što je zlo u očima Gospoda, svog Boga, i nije se ponizio pred prorokom Jeremijom i porukom usta Gospodnjih.
13 Još se i pobunio protiv cara Navuhodonosora koji ga je zakleo zavetom pred Bogom. Ukrutio je vrat i otvrdnuo srce da se ne vrati Gospodu, Bogu Izrailja.
14 Čak su i svi glavari sveštenika i narod sve više i više grešili, prema odvratnim običajima drugih naroda. Oskrnavili su Dom Gospodnji koji je on posvetio u Jerusalimu.
Pad Jerusalima
15 Gospod, Bog njihovih otaca, im je uporno slao svoje glasnike jer je imao samilosti prema svom narodu i svom Prebivalištu.
16 Ali oni su ismejavali Božije glasnike, prezirali su njegove reči i rugali se njegovim prorocima, sve dok gnev Gospodnji nije došao na njegov narod i dok više nije bilo leka.
17 Tako je on doveo na njih haldejskog cara koji je mačem pobio njihove mladiće u Domu njihovog Svetilišta. Nije imao milosti ni prema mladiću, ni prema devojci, ni prema starcu i nemoćnome. Gospod ih je sve dao u careve ruke.
18 A sve stvari Doma Božijeg, velike i male, sve blago Doma Gospodnjeg, carevo blago i blago knezova – sve je odneo u Vavilon.
19 Spalili su Dom Božiji, srušili su jerusalimske zidine, sve dvorove u njemu su popalili i uništili sve njegove dragocenosti.
20 Ostatak koji je preživeo mač odveo je u izgnanstvo, u Vavilon, i oni su njemu i njegovim sinovima postali robovi sve do persijskog carstva.
21 A sve to da se ispuni Gospodnja reč kazana preko Jeremije – dok zemlja nije namirila sve njene subote, jer je počivala sve dane njene opustošenosti dok se nije ispunilo sedamdeset godina.
22 Prve godine Kira, cara Persije, da bi se ispunila reč Gospodnja kazana preko Jeremije, Gospod je podigao duh Kira, cara Persije. Tako je on dao da celim njegovim carstvom prođe proglas, i još ga je objavio napismeno.
23 „Ovako kaže Kir, car Persije:
’Sva zemaljska carstva mi je dao Gospod Bog nebeski. On mi je i zapovedio da mu izgradim Dom u Jerusalimu, u Judi. Ko god je među vama od sveg njegovog naroda, neka je sa njim Gospod, Bog njegov, i neka ide gore.’“