1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe: 2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori? 3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si; 4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu. 5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se. 6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? 7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni? 8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. 9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih. 10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se. 11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se. 12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo. 13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, 14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje, 15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se. 16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas: 17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega? 18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka; 19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. 20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. 21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.