1 Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti? 2 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja. 3 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov. 4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi. 5 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. 6 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. 7 Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis. 8 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, 9 Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja; 10 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; 11 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; 12 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa; 13 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara; 14 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. 15 On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga. 16 Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. 17 Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. 18 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju. 19 Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. 20 U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. 21 Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe. 22 Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga. 23 Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom. 24 I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. 25 Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. 26 Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. 27 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.