1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje. 2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom. 3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš? 4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek? 5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski, 6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš? 7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke. 8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš. 9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti. 10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? 11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me. 12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj. 13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe. 14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega. 15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju. 16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni. 17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me. 18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje! 19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen. 20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim, 21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni, 22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.