13
Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. 10 Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. 11 Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. 12 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. 13 Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se. 14 Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh. 15 Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav. 16 Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. 17 Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. 18 Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se. 19 Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. 20 Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. 21 Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. 22 Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. 23 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 24 Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 25 Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.