14
Pokajanje donosi blagoslov
1 Gospodu se, Bogu svome, Izrailju vrati,
jer si posrnuo u krivici svojoj!
2 Ponesite sa sobom reči,
Gospodu se vratite.
Kažite mu:
„Krivicu nam svaku ti oprosti,
molitvu usliši;
kako bismo ti prineli
plod usana svojih
kao junce kada žrtvujemo!
3 Asirija nas spasti neće
i na konjima nećemo jahati.
Nećemo opet govoriti, delu ruku naših: ’Bože naš!’
Jer siroče smilovanje u tebi nalazi.“
4 „Izlečiću otpadništvo njihovo,
dobrovoljno voleću ih
jer se od njih jarost moja odvratila.
5 Izrailju biću kao zora,
procvetaće kao ljiljan,
pustiće korenje kao kedar livanski.
6 Nicaće mu mladice,
kao maslina raskošan će biti,
mirisaće kao kedar livanski.
7 Vratiće se da žive u senci njegovoj.
Proklijaće kao žito,
raširiti kao loza,
pročuće se kao vino sa Livana.
8 O, Jefreme, šta ja imam s idolima?
Ja, ja ću da uslišim,
ja ću da se staram,
ja sam kao zelen čempres.
Od mene ćeš ti svoj plod da primiš.“
9 Ko je mudar nek ovo razume,
ove stvari nek umni razazna:
Gospodnji su ispravni putevi.
Pravednici hodaju po njima,
odmetnici na njima posrću.